2020-12-03 22:34:52
1. adventska svijećaIsus nas poziva: Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!
Možda nam ove Isusove riječi o budnosti danas mogu zvučati staromodno i zastarjelo, jer gotovo nitko do njih ne drži i ozbiljno ih ne uzima. Isus se služi slikom iz svakodnevnoga života kako bi ljudima dočarao kakva treba biti njihova duhovna budnost, no ljudi uglavnom ne znaju na što i kako primijeniti njegove riječi. Jer što se tiče izvanjske budnosti i čuvanja vrata kuće, danas gotovo nitko nema vratara koji bi trebao čuvati kuću i čekati gospodara da se vrati. Za zaštitu imovine od provala, postoje suvremeni vrlo precizni sustavi koji to omogućuju, a opet nitko više nema takva imanja da ima vratara koji čuva kuću i čeka svoga gospodara da se vrati s puta. Eventualno ako netko ima dragocjenosti ili imanje većih vrijednosti, onda se potrudi pronaći zaštitara ili zaštitarsku tvrtku kojoj će povjeriti čuvanje svoje imovine.
Kad nas Isus upozorava na budnost, to jest kad nam nalaže da bdijemo, onda misli da budemo budni protiv božanstva koja nam oduzimaju život i dušu (noćni izlasci, pretjerano gledanje televizije, video igrice, društvene mreže, zamjena dana i noći- noću igrice, danju spavanje, manjak koncentracije). Jednako tako kada kaže “bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti”, ne misli Isus samo na iznenadnu smrt koja nas u životu može zateći. Prije svega on misli na stanje duha u kojem se možemo naći, a ono se stječe već sada i bitno je cijeloga života. Mi nikada ne znamo što nas sve u životu čeka, pa zato ako sada zanemarimo, to jest prespavamo svoju duhovnu izgradnju, svoj odgoj u vjeri – u Kristu, ako sada ne naučimo štovati Boga, može nam se dogoditi da ga kasnije nećemo biti u stanju prepoznati, to jest da ćemo ga ‘prespavati’. A da ne govorimo o tome kako nećemo u životu biti kadri odgovoriti na izazove i živjeti čvrst i stabilan život. U tom slučaju Božji će nas dolazak uvijek zateći nespremnima, a mi ćemo biti nesposobni položiti račun o svome upravljanju.
S tim mislima, prvu adventsku svijeću upalili su učenici 2.b razreda moleći za sve ljude da prepoznaju Isusa ovoga došašća i radosno i spremno dočekaju Spasenje.
Ostanimo budni!
Jelena Matišić, prof.
|