Druga Petrova poslanica ovako smiruje nestrpljive kršćane: „Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.“ Stvarno, kao da je pisac poznavao teoriju relativnosti prema kojoj je i vrijeme relativno. Što znači jedan dan ili tisuću godina u odnosu na postanak cijelog svemira. Što u Boga – koji je vječan – znači jedan dan ili tisuću godina? I previše je uzak i sužen kut našega gledanja i razumijevanja. Neće biti dobro vječne stvari mjeriti našim mjerilom. Nadalje, veli poslanica: „Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju.“

Svaki će istinski znanstvenik skrušeno priznati, da je puno toga u svijetu i svemiru što ne znamo i ne razumijemo. A što tek reći o smislu života i smrti, o smislu postojanja bilo čega, što reći o Bogu i o njegovu odnosu prema čovjeku? Kršćani vjeruju da Bog vidi, da Bog zna, da je Bogu stalo, da nas voli. I to im je dovoljno. A svijet, nebo i zemlju razumjet će samo onoliko koliko im Bog dade sposobnosti. I u tome nalaze svoj mir. Ne kasni Gospodin. Blagdan njegova rođenja ne kasni. Neka nas Božić ispuni novom duhovnom snagom i radošću.

S tim razmišljanjima, drugu adventsku svijeću upalili su učenici 1. razreda tehničar za elektroniku.

Molili su: Neka Gospodin blagoslovi sve naše učenike i djelatnike škole! Posebna molitvena nakana ide našim vrijednim učenicama Petri Martić, Niki Kovač i Loreni Hodak (4.a) koje su izradile ovogodišnji adventski vijenac i prigodno ukrasile pano na ulazu u školu.

Jelena Matišić, vjeroučiteljica