Upoznali su se s različitim lokalnim sredinama koje imaju jezične posebnosti koje se ne govore nigdje dalje osim u toj lokalnoj sredini, slušali su razgovore ljudi koji žive u tim sredinama i otkrivali jezične ljepote hrvatskog nam jezika. Učenici su nakon istraživačkog rada, napisali zamišljen razgovor koji se odvija između jednog Splićanina, Zagrepčanina i Osječanina te su na taj način ostvarili brojne odgojno – obrazovne ishode koji se tiču jezika i komunikacije, ali i kulture i medija te različitih međupredmetnih tema. Biti aktivan učenik ponekad nije lako kao što ponekad nije lako ni biti kreativan služeći se digitalnim alatima, ali je najzahvalnije jer iz vlastitog iskustva i primjene naučenoga zaista najviše i napredujemo kao osobe koje uče. Naše znanje nam nitko ne može oduzeti i na nama je da ga koristimo kad nam ono zatreba.

Hrvatski jezik je temelj našeg nacionalnog identiteta i standardni jezik nikada ne možemo u potpunosti naučiti, stoga je njegovo proučavanje i njegovanje njegovih posebnosti zaista zadaća svih nas koji gotovo svakodnevno otkrivamo njegove ljepote, osobito u govoru pomoću kojeg komuniciramo.

Sanja Mrzljak Jovanić, prof.