Srednja škola Marka Marulića Slatina

U Vukovaru sam osjećao kao da taj grad još uvijek trpi, kao da neki veliki teret pritišće sve u njemu. Saznao sam bolnu prošlost grada heroja i sigurno ću uvijek pamtiti osjećaj nelagode koji me obuzeo dok sam slušao strahote koje su prolazili. (J.B.)

Osjećala sam ljutnju i bijes zbog nepravde i ubojstava koji su počinjeni. Pamtit ću do kraja života one sve žrtve koje su ubijene i da oni koji su to učinili nisu imali milosti niti prema djeci ni starijim i nemoćnim osobama. Isto tako posebno žalosno je to što su bombardirali bolnicu, jedinu ustanovu koja bi uvijek trebala biti sigurna. (K.M.)

Vukovar – mjesto gdje su se naši ljudi morali odreći ljudskih strahova da bi se obranili od neprijatelja koji su se prema njima odnosili neljudski. Posjetom bolnici, groblju i spomen-domu osim straha u meni se probudila i mržnja koju pokušavam potisnuti, jer ona nikako ne može donijeti dobro. Također, usporedivši događanja tad i ona koja se događaju sad, njušim novi rat.

Vukovar mi je dao osjećaj poštovanja, suosjećanja, žalosti i najviše od svega osjećaj zahvalnosti. Uz tu veliku zahvalnost stoji i velik osjećaj ponosa. Imena koja ću pamtiti su Blago Zadri i Siniša Glavašević, od mjesta pamtit ću Trpinjsku cestu, vukovarsku bolnicu, Ovčaru te sam Vukovar koji je bio velika žrtva.

Posebno me se dojmilo to što su branili svoj grad, te što su u bolnicu smjestili pacijente bez obzira na nacionalnost. Vukovar ću uvijek pamtiti po tome što su ga hrabro branili do kraja.

U Vukovaru sam se osjećala tužno. Saznala sam za domišljatost i snalažljivost naših vojnika i koliko je teška borba zapravo bila. Pamtit ću prizore iz bolnice, prikaz kako je bilo u logoru, u kojoj su teškoj pozi morali biti i kako su ih mučili.

Posjet Vukovaru me jako rastužio: kao i svake godine u vrijeme oko 18. 11. uhvati me tuga, ali ove godine posebno. Prije tog teškog i bolnog datuma smo posjetili Vukovar u kojem smo saznali puno teških i tužnih informacija kao što su broj ubijenih na Ovčari, broj osoba za koje se još ne zna gdje su. Opširnije Najviše me se dojmio muzej Blagi Zadri jer se u njemu nalazi priča Siniše Glavaševića “Priča o Gradu“, inače najljepša priča po mom mišljenju, ali također se ondje nalaze sva imena vukovarskih heroja. (M.K.)

Nisam nikada prije bila u Vukovaru. Najviše me „pogodilo“ kada smo ušli u prostoriju koju su napravili kao u srpskim logorima.Kada sam to vidjela, krenule su mi suze. Opširnije U sjećanju će mi ostati i bolnica zbog lutaka od gipsa koje predstavljaju ranjene ljude i trudnice. Bilo je to lijepo i tužno iskustvo – trebali bi ići svi i vidjeti jedan prekrasan grad. Da se ne zaboravi.

Oko vukovarske tragedije se osjećam veoma negativno zato što je počinjen monstruozan čin nad tim ljudima, a osobito što mi je mama iz Vukovara i svašta je proživjela i umalo bila jedna od žrtava iz bolnice. Njen tata, tj. moj deda je bio ratni zarobljenik, tako da sam čuo i dosta priča iz prve ruke i izložen sam bio svemu tomu od malih nogu.

Osjećao sam se tužno i povrijeđeno, jer sam pokušao zamišljati kako su se osjećali ljudi u Vukovaru i logorima u Srbiji. Do tada sam bio prilično distanciran u sveži toga, kao da se to dogodilo prije 100 godina. Zauvijek ću pamtiti slike ljudi koje agresori zlostavljaju te se neljudski odnose prema njima.

Posjet Vukovaru je u meni razvio veće razumijevanje i suosjećanje prema sudionicima rata. Saznali smo u kojim su uvjetima živjeli te ponešto o naoružanju (primjer „pijani ustaša“). Najviše ću pamtiti Ovčaru i posjet bolnici. (I.J.)

U Vukovaru sam osjetio strahotu i plutajući teret dok smo hodali ulicama grada. (P.J.)

U Vukovaru sam se osjećala tužno i potreseno. U osnovnoj školi također smo posjetili Vukovar, ali smo tada bili premali da bismo to shvatili. Sada su mi neke stvari puno jasnije. Znala sam da su ljudske žrtve velike, ali nisam znala da su tolike. Opširnije Zauvijek ću pamtiti dio gdje su nam pokazali u kojim su uvjetima ljudi živjeli u logorima. Potresne scene bile su i u bolnici, gdje smo gledali film, a i prolazili bolnicom i vidjeli u kakvim su uvjetima radili liječnici, ali i živjeli bolesnici. Zapamtila sam podatak da su imali 0,5 l dnevno što je premalo za nekakve normalne uvjete života.

Moji osjećaji vezani uz taj događaj, tužni i vrijeđaju mene kao stanovnika države na kojem je izvršen taj užasan i nikad zaboravljen zločin. Saznala sam puno novih stvari o kojima sam znala vrlo malo. Bilo je vrlo poučno za mene i moje zanimanje o hrvatskoj bližoj povijesti. Opširnije Pamtit ću ponajviša tužna lica uplakane djece, tu žalost, neznanje i jad koji oni upućuju svima koji to vide. Također, i situacije u kojima su se nalazili zarobljenici, tj. Logoraši, svi oni poubijani ljudi koji su propatili danima prije njihovih tragičnih i okrutnih sudbina. (E.J.)

Pri posjetu Vukovaru sam većinom osjećala tugu i razočaranje u ljude iz razloga što su sposobni činiti takve stvari jedni drugima. I prije sam znala da su ljudi, pogotovo branitelji, bili u nehumanim uvjetima, ali sve to vidjeti u stvarnosti je veoma potresno. Opširnije Pogotovo ću pamtiti Ovčaru, osobne stvari ubijenih – posebno satove i osobne iskaznice koje ubijene ipak pokazuju kao ljude koji su imali obitelji i svoje živote, a oni su im tako okrutno uskraćeni. (A.B.)

Osjećam tugu i empatiju prema ljudima koji su prošli ono što se dogodilo u Vukovaru, no prije svega sam ljuta i ogorčena na ljude koji su počinili zločine te se zapitam kako takvi ljudi spavaju noću kada znaju da su pobili tisuće nemoćnih i nevinih ljudi koje su prije toga doveli do te granice da mole da ih ubiju. Nisam bila u Vukovaru, no i film koji je prikazan na dan obilježavanja pada Vukovara izazvao je tmurnu atmosferu cijeli dan. (M.K.)

Moja osjećanja su uglavnom bila suosjećanje s tim ljudima i zgroženost uvjetima u kojima su živjeli, mržnjom koju je agresor iskazivao i psihičkim problemima i pritiscima koje su morali trpjeti, ali i zabezeknutost i zatečenost u neznanju, jer većina nas u stvari zna jako malo o početku rata i njegovu tijeku. Opširnije Saznao sam mnogo, uglavnom o oružju, taktikama ratovanja, ciljevima i postupcima agresora, te o snalažljivosti našeg naroda, posebice Vukovaraca u tom ratu. Najviše ću pamtiti iznošenje vlastite tragedije gospođe koja nas je vodila kroz vojarnu, o tome da joj je stric poginuo na Ovčari, te da su ga identificirali po džemperu, te da su joj brata otjerali u logor, te opisi uvjeta tog, odnosno bilo kojeg logora u Domovinskom ratu, te situacije u koje su dovodili te ljude u logoru. (A.V.)

Saznali smo mnogo novih stvari, iako smo posjetili Vukovar i u osnovnoj školi, ovaj put je bilo puno poučnije, jer smo odrasli i shvaćamo stvari na drugačiji način. (M.K.)

Kada odeš tamo i sve to pogledaš, počneš razmišljati o stvarima o kojima inače vjerojatno ne bi. (M.Ž.)

Otići na takvo mjesto koje je pretrpjelo toliko boli izaziva u meni strahopoštovanje prema svim ljudima koji su se borili za svoj grad protiv jedne velike skupine ljudi koji su bili puni mržnje i kojima je cilj bio uništiti sve pred sobom. Stvari koje su se u tom gradu dogodile – zaboraviti se ne smiju! (M.H.)

Jedino što ću pamtiti je to da Hrvatska nije došla u pomoć Vukovaru, nego ga je ostavila samog u svojoj patnji. (I.D.)